KARPATI 

Napokon, u ranu zoru stigosmo i do Mračnih sela podno Karpata. Bijaše to neobično slikovit i prostran predio brojnih velikih i, činilo se, nekad vrlo bogatih seoskih naselja i golemih samostalnih imanja, ali je opća nestašica pogodila i njih, i novi im je bešćutni režim isključio elektičnu struju i jednostavno ih prozvao Mračnim selima, zbog trajne neprozirne tmice koja je posve zagospodarila njima i nad cijelim krajem. I to ne bijaše tek hir vlasti ili nekakva privremena sankcija na terenu, blokada usluga ili prijetnja sudbenim utuženjima dok se prinudno ne utrži sav nastali dug; taj totalni mrak crne rupe razlijevao se noću nad selima i zaseocima i nad cijelim krajolikom i potapao sve unedogled poput gustoga crnog tuša što se razlio po crtežu nespretna crtača. Na kraju svakog dana sve bi naglo preplavila sveproždiruća tama koja se jednako tako crno zrcalila na dubokom, zastrašujuće sumornom noćnom nebu. Štoviše, kako nam rekoše neki plahi seljani na koje naiđosmo, po tim su se Mračnim selima, u pratnji žandarmerijskih trojki, bile razmiljele brojne žustre skupine do zuba opremljenih tehničara koji su danima i tjednima bjesomučno i preuzetno uklanjali sve podzemne i nadzemne instalacije, stupove, kablove dalekovodâ i trafostanice, grubo ih i nemilice rušeći, čupajući i kidajući sve iz njih i s njih, i gdje god bi samo izvrilo ma što što bi sličilo žicama ili električnim kablovima. Cilj im bijaše dan pretvoriti u najcrnju noć, da zauvijek sve postane samo Apsolutan Mrkli Mrak.