APOTEOZA GRADA

Listajući album starih razglednica Rovinja

 

Zaklopila se pred nama i posljednja prostrana veduta Rovinja, raspršivši za tren nesvakidašnju čaroliju gotovo do opipljivosti oživljene prošlosti. Do maločas, sve kao da bijaše tu: drevni Grad nenačet zubom modernog doba, dah života utisnut u staru i jezgrovitu arhitekturu; sudbine ljudi, ozbiljna lica djece zagledane u fotografski objektiv, Valdibora i pristanište s ribarima i mnogobrojnim batanama i brodićima na jedra, poneka moćna krstarica u rovinjskim vodama; Tvornica duhana i uvijek živahne tabakine, tvornice likera, tjestenina i ribljih konzervā, brodogradilištā, slučajni prolaznici i trgovi puni ljudi i, dakako, oštarije i prvi hoteli, ali i intimno tihe rovinjske ulice i piazzette s uglađenom gospodom i otmjenim damama što su iz bučnih europskih metropola došli u Rovinj ne bi li upili što više tog očaravajućeg mediteranskog ugođaja i sunca. Što nam to šapuće vrijeme iz ovog neobičnog albuma, prebogatog uzbudljivim slikama prošlosti i natopljenog emocijama što pobuđuju ganutljive, sentimentalne prisjećaje?

 

Koncem 19. stoljeća i slikoviti je istarski gradić iznimne ljepote i neodoljiva šarma, Rovinj, zahvatila moda tiskanja poštanskih razglednica. No, bilo je to i mnogo više od puke mode; zapravo, neophodnost sve snažnijih i sve intenzivnijih, gotovo nesputanih komunikacija što će od razdoblja fin de siècle pa do početka Prvoga svjetskog rata dobiti gotovo planetarne dimenzije. Secesija se, kao krajnji izraz estetike društvene opuštenosti i razmaženosti spokojne i polusanjive Europe, nametnula kao model i u likovnom osmišljavanju tih prvih razglednica koje su putovale na sve strane i stizale sa svih strana, natječući se u ornamentalnom izobilju, vatrometu boja i ljepoti veduta gradova, manjih naselja, raznih hotela i toplica, ladanjskih dvoraca, pa čak i sasvim malih mjesta.

U tom je estetskom ali i turističko-propagandnom kolopletu svima sve bilo važno, pa su razglednice izdavane i tiskane ne samo u mjestima što su ih predstavljale već i u sasvim drugim državama, čak i na krajnje suprotnim stranama Europe ili svijeta. Afirmacija umjetnosti fotografiranja pridodala je tom kreativnom uzbuđenju svoju dimenziju, pa tako nastaju svakovrsne izdavačke kombinacije crteža i fotografije, akvarelirane fotografije, litografije, vedute izvedene tehnikom bakrotiska i sl. Ali, mašta se europskih nakladnika nije zadržala samo na tome, već su izrađivane i razglednice s prelijepim motivima otisnutim u obliku vodenoga žiga, zatim pregane, s reljefima u više nivoa i sa svilenim i inim aplikacijama te finim zlatnim prahom, ili čak s jedinstvenim inkrustacijama u papiru.

Najstarije razglednice tzv. „duge adrese” bile su specifično osmišljene i zapravo su jasno naglašavale što je pošiljaocima, adresatima i nakladnicima onodobne mondene Europe bilo važno: na poleđini je bio samo prostor za kaligrafski savršenim rukopisom ispisanu adresu uvaženog adresata, i to se izrijekom službeno isticalo s lijeve bočne strane. S prednje, pak, strane obično je uz raskošnu vedutu bio ostavljen tek neveliki prostor za pozdrav, datum i potpis pošiljaoca, čime se, u maniri otmjenog komuniciranja, htjelo istaknuti u kojem se to sad lijepom mjestu gospoda nalaze i izvrsno zabavljaju.

Raskoš prvih razglednica, realiziranih u malim tiražama i vrlo skupim tehnikama, gotovo će potpuno zamrijeti s Prvim svjetskim ratom i nikada se više neće vinuti do ranije dosegnutih razina, mada je i razdoblje između dva svjetska rata dalo vrlo lijepa ostvarenja u ovom segmentu primijenjene umjetnosti.

Izdavanje rovinjskih razglednica tijesno je povezano s općim razvojem grada u drugoj polovici 19. stoljeća. Rovinj je bio nezaobilazno gospodarsko, političko i kulturno središte, a intenzitet društvenog života bio je takav da se mogao uspoređivati i s mnogo većim gradskim centrima. Sve to i, dakako, postupni uspon elitnog turizma, pogodovalo je pojavi prvih poštanskih razglednica Rovinja i njegove okolice i one će se od tada pa sve do početka Drugoga svjetskog rata sustizati nevjerojatnom brzinom u bezbrojnim izdanjima i varijantama.

Doista, u usporedbi s onodobnim mondenim centrima Küstenlanda – Dubrovnikom, Opatijom i Pulom – Rovinj je predstavljen na daleko manjem broju razglednica. Ipak, u rasponu od nekih sedamdesetak godina razni su izdavači – od Rovinja do Beča, Münhena, Drezdena i Leipziga, i od Budimpešte i Klagenfurta do Trsta, Venecije, Milana, ili Poreča, Pule i Zagreba – objavili razglednice Rovinja i njegove najuže okolice s gotovo tisuću različitih motiva, mada se ta brojka unekoliko uvećava ponovljenim i ponešto izmijenjenim izdanjima. No, ako se u tom smislu brojčano i nije mogao natjecati s, u ono vrijeme, prestižnijim turističkim centrima, moramo imati na umu da je ta brojka ipak impozantna, utoliko više što je Rovinj ponajmanje prezentiran u obliku jednoličnih veduta iz jednoga ili drugog kuta. Fotografi i nakladnici kao da su se natjecali ovjekovječiti stvarni život, ono nešto unutarnje snažno u tom gradu osebujne ljepote, gdje modus vivendi nikad nije bio pitanje slučajnosti, već pitanje izbora njegovih uvijek angažiranih žitelja. More, batane, ribari, živahne uske kontrade i piazzette s raštrkanom dječurlijom, zamišljeni prolaznici, otmjena gospoda i uglednici, tvornice s visokim dimnjacima u punom pogonu, ukrcaji i iskrcaji trgovačkih brodova, manevri moćnih krstarica, gotovo nedodirnuti spokoj okolnog otočja i pastoralna okolica, pa opet batane, škune, bragoci, jedra, jedra... – sve se to niže u prelijepim serijama razglednica kakvima se baš i ne mogu podičiti mnogi gradovi. Stari su zavičajni fotografi, a i oni koji su u Rovinj dovlačili svoje velike drvene camere obscure kako bi se kroz objektiv divili nezatomljivoj izvornosti života, zapravo opjevali Rovinj, uzvratili mu ljubavlju kakvom je on svom snagom obasipao njih. Ne, ne moramo se libiti velikih riječi, jer one nisu usiljene. Sve nam to najizravnije govore i posvjedočuju neponovljive fotografije, čudesni davni trenuci sačuvani od zaborava na tim jedinstvenim slikama prošlosti.

Objavljivanje rovinjskih razglednica koncem 19. i početkom 20. stoljeća nije, dakako, s komercijalne strane, mogao biti osobito unosan posao. Naklade su bile male, a tehnike tiskanja iznimno skupe. Bilo je to, prije svega, pitanje građanskoga i kulturološkog prestiža. Grad tako bogate prošlosti i osebujnih tradicija, no i grad gospodarski i politički tako živ, držao je do vlastite predodžbe čiji su sastavni dio, dakako, bile i te, netom izmišljene, lijepe, raskošnim florealnim i drugim izmaštanim ornamentima ukrašene sličice. Ako su se poznati izdavači poput Mionija iz Malog Lošinja ili Weissa e Dreikursa iz Beča udostojavali tiskati razglednice Bala ili Kanfanara – što je to tek bilo prvim rovinjskim nakladnicima kartolina Benussiju i Daveggi! Ne samo da na tome nisu štedjeli već su činili sve da one i u Beču, i u Pešti, ali i posvuda diljem Europe i svijeta budu primljene s uvažavanjem i da s jednakim ako ne i većim zanimanjem budu pohranjene u prvim zbirkama razglednica. I do toga se, dakako, držalo. A jesu li onda jedini kolekcionari bile dame, to je danas teško reći, ali je zasigurno jednu od prvih zbirki rovinjskih poštanskih razglednica utemeljila upravo dama, plemenita Aurelia de Calò, koja ih je i obilježavala vlastitim kartofilskim žigom.

Razglednice Rovinja objavljene između dva svjetska rata lišene su, dakako, one građanske emfatičnosti prvih secesijskih kartolina. Turbulentna su vremena i nastale promjene donijeli sa sobom i jedan sasvim drukčiji, unekoliko pragmatičniji odnos prema razglednicama, ali ono što nitko nije mogao promijeniti, pa ni novi estetski ili politički dizajn, bijaše opet život i živost grada, njegovo stalno vrenje i unutrašnje propitivanje. Opet su tu fešte, ljudi, žene, djeca, poneki karabinijer, pristajanje brodova, siromašnije kontrade, Tvornica duhana i drugi gospodarski objekti, i opet čarobno pristanište s bezbrojnim barkama i jedrima, s ribarima zaokupljenim svojim mrežama i brigama o sutrašnjem ulovu.

Pojavom novih razglednica nije se naglo prekinula stara tradicija. Štoviše, na mnogima se pojavljuju snimci stari i nekoliko desetljeća. Možda je ondašnjim izdavačima ponetko mogao predbaciti i austronostalgičnost i dozivanje prohujalih vremena, ali Rovinjcima je, čini se, uvijek sve bilo važno, osobito ono što je bio i ostao neraskidiv i nezatomljiv dio kulturne i povijesne prošlosti. I eto, zahvaljujući upravo tom osjećaju za dugo trajanje očitovanom na starim razglednicama, mi danas imamo jedinstvenu fotodokumentaciju grada, njegov slojeviti povijesni rendgenski snimak, ne samo u arhitektonskom ili urbanom segmentu već i u gospodarskom, socijalnom, kulturološkom i, dakako, etnografskom.

Što se sve događalo s ovim razlednicama u razdoblju dužem od stotinu godina, možemo samo nagađati. Kamo su sve putovale i tko ih je sve imao od vremena plemenite de Calò do danas, na kojim su starim tavanima bacane u zaborav i ponovo pronalažene, od koje su do koje kolekcionarske ruke putovale i od kojeg do kojeg sajma starina dobivale na vrijednosti – sve će nam to uglavnom ostati skriveno velom tajne. Ne samo zato što je to doista teško doznati već i zbog toga što su te starine, nažalost ili na sreću, još uvijek tako malo na cijeni za razliku od drugih antikviteta, da je zapravo i nemoguće ući u trag njihovoj provenijenciji.

Pa ipak, treba reći da su gotovo sve rovinjske kartoline, osobito one do Prvoga svjetskog rata, istinski unikati i tek se poneka ponavlja u pojedinim zbirkama. To vjerojatno vrijedi i za stare razglednice drugih manjih mjesta u svijetu, mada kolekcionarima, vođenim posve amaterskim hobby-pobudama, to vrlo često uopće nije poznato. No, kada je riječ o središnjim zbirkama razglednica Rovinja i njegove okolice (Stener, Cherin, Radossi, Pauletich, Erdeši, Ursič, Zavičajni muzej Rovinja) nema sumnje da su one nastale kao izraz visoke kolekcionarske samosvijesti kojoj, međutim, ne manjka ni lagane emfatičnosti, ni blage patetike, ni umjerene doze nostalgičnosti, zapravo ništa od onoga što sakupljanje starih razglednica čini tako ugodnim i tako korisnim.

Knjiga „Rovinj na starim razglednicama” krajnji je izraz te s koljena na koljeno prenošene samosvijesti. Listajući njene stranice, listamo povijest nesputanog životnog zanosa Grada i neskrivene ljubavi prema njemu.