Aleksandar Rusjakov
URBANI LEPTIR
Stihovi o ljubavi
SRCE JE HOTEL
Srce je hotel
Usred otoka života
Soba s pogledom na ocean vječnosti
A ti nošena nemirnim vjetrom neizvjesnosti
Bježeći od burne prolaznosti
Izgubljena u vremenu samoće
Zarobljena u prostoru svakodnevne melankolije
Istjeraj uzdahe požutjelih sjećanja
I dođi, čekam te u sobi svoje tišine
Posred tvojih grudi objesio sam nevidljivi ključ
Svih doživljenih zadovoljstava
Tiho otključaj vrata
Na prstima uđi u moje srce
Osluhni kišu
Onkraj otvorenih prozora mojih zjenica
Spusti torbe pune prašine
Uzaludno potrošenih ljubavi
Uvreda i laži nesposobnih ljubavnika
A zatim svuci sve sa sebe
Karirani očaj na kaputu umora
Haljinu oslikanu iznevjerenim očekivanjima
Šal istkan od nepotrebnih udvaranja
Svilenu tugu koja ti pokriva bedra
Suze od čipke ispod koje skrivaš kukove
Svuci se i gola stani
Ondje u sobi gdje
Mjesečina je bacila ogrtač
Ja te čekam pod plahtom svemira
Moje je srce hotel
Za tebe ispražnjen od galame svijeta
IZMEĐU LJUBAVI I SMRTI, TI SI SAN
Noćas sam sanjao da sam leptir
Rođen u ljubavi u tvom stomaku
Pušten da leti naokolo
Usred Božje radosti
Koju mi spaljujemo našim
Bombama, mržnjom i materijalizmom
Noćas sam sanjao da sam dupin
Tetoviran u atomima tvoje duše
Pušten da pliva naokolo
Posred Posejdonova oceana
Koji smo mi zatvorili granicama
Da bismo ga otrovali naftom iz tankera
Mrtvom djecom s migrantskih brodova
Noćas sam sanjao da sam pas lutalica
Usnuo u krilu tvoje usamljenosti
Milovan nježnim dlanom
Tvoje jednostavnosti
Pušten u šetnju
Usred mističnih tajni
Tibetanskih svetilišta
Koja smo razorili
Kičem, histerijom i otuđenošću
Noćas sam sanjao da sam budan kraj tebe
Dok ti se sunce rađa
Na sklopljenim kapcima
I dok šapatom poljubaca
Pijem molitvu s tvojih usana
Znam da si ti između rađanja ljubavi
I smrti planet
San koji se neće ostvariti
OGLEDALO
Tražim te kroz povijest
Otvaram arhive postojanja
Podzemne hodnike vječnih misterija
Knjižnice pune praha i mudrosti
Ti si Eva koja guli jabuku
Stojiš mi u grlu poput komadićka radosti
Od kojeg se nikad neću ugušiti
Ti se Euridika
Kojoj ću ispjevati sve pjesme što su u meni
I stotinu ću se puta osvrnuti da se skamenim
Samo da znam da si kraj mene
Ti se Helena Trojanska
Spremna zapaliti svijet
Započeti rat s mojim porocima i demonima
Ti si Olimpijada Epirska
Zmija sunčeva izlaska
Vještica sutona
Vješto me i otrovno čuvaš
Od ljutine bogova
Ti si Kleopatra
U pustinji moje svakodnevice
Kraljica kojoj robujem slobodan
Ti si Marija Magdalena
Puna strasti i milosti u bedrima
Znaš kako zdrobiti
Svo kamenje i kletve bačene na mene
Ti si Ivana Orleanska
Oganj moga postojanja
I cijeli je svijet postelja lomača
Na kojoj želim izorjeti na tebi
Ti si slavna, nepoznata
Obična, nedostižna
Magična, prostodušna
Ti si žena
U kojoj ja ogledavam
Svoje postojanje
STUP SRAMA
Ne smijem misliti na tebe, na vas
Ne mogu vas glasno poželjeti
Žene, zabranjene za dodire
Previše si slavna, javna
Kažu, svačija
Pripadaš očajnicima
Preko oceana, s pozornice
Im slažeš samoću
Previše si opasna, otrovna
Kažu, moćna
Možeš me ubiti lako
Ljubavlju bačenom iz očiju
Prelijepa si, čarobna
Kažu, prokleta
Možeš me tiho omađijati
Jednim poljupcem ukradenim iz bajki
Previše si tuđa, skrivena
Kažu, supruga, majka, ljubavnica
Mogu kradući te u mislima
Razbjesniti bogove
Sažgati dogme
Previše si mlada, drevna
Kažu, prva i posljednja
Poput Eve i Apokalipse u jednom
Možeš mi otkriti tajne
Učiniti me snažnijim
Od božanstava i atoma
Žena, zabranjena za dodire
Jedna, a posvuda te ima
I svakoga dana
Ti si moj stup srama
Na koji bih da me javno postave
ZATVOREN U NJENOJ SLOBODI
Osudi me na doživotni zatvor
U tamnicama svoga srca
Zatvori me tamo
Zarobi me u svoju ljubav
Baci me u okove zagrljaja
Veži me lancima uzdisaja
Muči me među svojim bokovima
I ljubi me, ljubi me dugo
Da bih ti pjevao himnu o ljubavi
Jer želim
Do kraja svoga postojanja živjeti
Zatvoren u tvojoj slobodi
GALERIJA
Uokviravam ostatke dana
Platna s neprospavnim noćima
Akvarele od boli i uzdisaja
Pod golim tijelom mjeseca
Pastelne boje radosti i nježnosti
Umivene malim suncem, žarom nebeske cigarete
Uokviravam ljudske zablude
Nazvane vrijeme prošlo, nazvane sjećanja
Jer vrijeme niti stoji, niti odmiče
Vrijeme je laž koju sebi ponavljamo
Eda bismo zarobili starenje
Zaleđeno na fotografiji
Uokviravam to vrijeme
Provedeno među tuđim bedrima
Pokislo od ženskih sokova
Uokviravam snove i javu
Usred kojih sam budan sanjao, spavajući plesao
Uokviravam ljubav
Leptiriće izvađene iz trbuha
Da bih ih izložio u galeriji ovoga mog postojanja
U kojoj sam uvijek stajao usamljen
Poput slikara svoje tišine
PREVARANT
Uspavljuješ se kao pjesnik
Budiš se kao pjesnik
S glavoboljom
S pokvarenim želucem
Stoprocentni prevarant
Muškarci ratuju među sobom
A ti si uvjeren da trebaš
Voditi ljubav s njihovim ženama
Roniš kroz sebe ne bi li stigao
Do svoje ružne i kuštrave glave
S očima bez pogleda
Ukočen
Nemaš snage
Nemaš ništa
Ponestalo ti je kave u ormaru
Tvoja je debela mačka ponovno trudna
Ti nešto kao tipkaš po kompjuteru
Kuckaš o ljubavi
Čavle u vlastite dlanove
Ne možeš je izbaciti iz sebe
Privezao si se, zaljubio se
Privezuješ se do beskraja
Zaljubljuješ se snažno
U pogrešna bića
U žene bez vatre
U ženu s tetoviranim dupinom na duši
Koja ti je sinoć zalupila vrata
U ženu koja gura invalidska kolica
S uspomenama iz djetinjstva
Imaš naranču na stolu koja čeka da je pojedeš
U trenutku kada želiš izgristi sebe
Nerviraju te muhe
Kao tužan si
Sunce je jutros izašlo samo jednom
Vrag ti postojano dodijava
S nekakvim dogovorima
Želi te odvući na pijaču
Da ti kupi kurvu
Ne smeta ti što je vrag
Ali stalno ti se unosi u lice
Želiš ga nokautirati
Kakav jebeni pakao
Nemaš air condition
Zvoni ti telefon posljednji put
Ona raskida dogovor s tobom
Ne želi biti u tvojoj sljedećoj pjesmi
U tvom strasnom zagrljaju
U tvom izgubljenom ritmu
U kojem si dodirivao mnogo žena
U kojem nju nikad nećeš dodirnuti
Ispisuješ njezino ime po zidovima
Po atomima svoje duše
Kao antologiju boli
Kao bijelo praskozorje koje ti neće osvanuti
Poput vatrometa strasti koje ne pršte zbog tebe
Težak dan
Dug dan
Tvoj put do Itake
Do zalaska sunca
Što će zaći samo jednom
Da bi se ti uspavao
Kao pjesnik
Stoprocentni prevarant.
RASTANAK S MUZOM
Ani
Rekao sam ti
Pustit ću te da uđeš
U vječnost stihova
Da bi trenutak ščepala za rep
Kao zaigrano dijete
A život pas lutalica
Koji ti ushićenje jede s dlanova
Rekao sam ti
Prošetat ću te, ruku pod ruku
Kroz vječnost stihova
Usred jeseni požutjelih sjećanja
Ishlapjelih kapi ljubavi
S prozora svih tvojih buđenja
Kraj nedostojnih ljubavnika
Kojima si davala noći
Rekao sam ti
Poljubit ću te za zbogom
Na pragu vječnosti
Kamo mi odlaze stihovi
Da bi ponijela taj tren sa sobom
Spakiran u dlanove
Kako bi si grijala obraze
Dok ti suze smrzavaju grudi
Rekla si mi
Ne treba mi vječnost
Zatvorena u stihovima
Želim se probuditi usred ljubavi
Oslobođena trenutka slave
Koji ti tražiš od bogova
TKO ZNA GDJE
Aleksandri
Budan, bez uspomena, kao osuđen na smrt
Krvnik koji je izgubio razum kraj svojih žrtava
Poput pijetla s posljednjom pjesmom prije klanja
LSD-prorok s podijeljenom sviješću
Demon iz susjedstva
Budan, tko zna gdje
Neonska svjetlost nad mojom glavom
Dok polusklopljenih očiji virim kroz tuđi prozor
Noć, grad
S one strane zamagljenog stakla
Nečije mi grudi dodiruju gola leđa
Usta puna kiseline
I ruka žene među mojim slabinama
Tko zna gdje
Posljednje kapi ljubavi
I jutarnja rosa usred automobilskog dima
Usred tvorničkog dima
Hodam betonom tko zna kamo
Među posterima poznatih lica
Pokraj glumica iz moje izmišljene predstave
O savršenim dodirima i madežima po grudima
Tko zna gdje
Ne pamtim lice romantične strasti
Autobus koji me je vozio između dva grada
Između dva poluvremena usamljenosti
Pauza za očaj
Crno-bijele fotografije
Na kojima me nema kraj njenoga lica
Tko zna gdje
Probuđen tko zna gdje
Usred tko zna čije postelje
Tko zna čijeg zagrljaja
Potrošio sam slatke uspomene i višak sjemena
Umirem tko zna gdje
Zaboravljajući ljubav
Marš prema otvorenim vratima pakla
I boji moga lica
Koje ne želim
Da itko više ljubi
MJESECU MEĐU NOGAMA
Konačno sam ovdje gdje sam zaslužio biti
Usred nevremena pijanog oceana
Koji sam punio suzama i tjelesnim sokovima
Ostavljam kormilo da ga vjetar okreće
Ostavljam brod, neka potone u umoru
Konačno sam ovdje gdje sam zaslužio biti
Sam usred milijuna zagrljaja
Pod kapom demonskog zaborava
Jer namjerno zaboravljam što govorim
Da se ujutro ne bih sjetio da se zaljubljujem
Konačno sam ovdje gdje sam zaslužio biti
Stojim miran pred zidom koji sam podigao
Da nikada više ne povredim
Streljački vod svih mojih poroka spreman je da puca
Mojim strastima prema meni
Sujeta mi je stavila povez preko očiju
Da se ne iskesim smrti gledajući joj u oči
Nebo, pucaj u mene, da ne pucam ja u vječnost
JA I ON
Ne poznajem pijanca
Koji me vreba s prozorskoga okna
Kasno navečer
Kada otvaram prozor
Da provetrim sobu
Od strasti prosute po tvojim koljenima
I uzalud jutrom
Dlanova punih prezira prema sebi
Trljam stakleni vizir
Njegov prljavi odsjaj
Koji mi se kesi s pokvarenim osmjehom
Da me potseti da sam već odavno
Izgubio sebe u njemu
Svjestan sam
Da ću do kraja postojanja
Dobijati samo ono
Što će on izgubiti
SAN PJESMA
Irini
Jutros sam se probudio kraj tebe
Bila si naga poput mjeseca
Namirisana snovima
Ispod pokrivača tišine
Virilo ti je koljeno
I ja sam znao da su na njemu
Mitska božanstva stvarala svijet
Rajski vrt u kojem se želim izgubiti
Pa pružih ruku da te dodirnem
Ali se mašta ne može dodirnuti
Meni je Bog namjerno smislio
Da te zaboravim između dva susreta
Da bih ti se iznova i iznova divio
Da bih te otkrivao dok trepnem
Da si ti posljednje savršenstvo
S kojim se želim sliti, zaplivati
I da ti poput trunčice svjetlosti
U srcu mirujem
Znaš, uvijek se divim nedostižnom
U snu sam ljubav vodio sa suncem i tišinom
Svlačio sam mora, kupao se u prašini
Kao što i sada iznevjeravam postojanje
Krijući se s tobom u snivanoj postelji
U zagrljaju tvojih uzdisaja
Koje ćeš do konca jave
Za drugim uzdisati
Kažeš mi da silno želim žene
Kažeš mi, nevjeran si, amater u ljubavi
Da sada tebi pjevam
A već ću sutra pred drugom u stihovima treperiti
A ja u snu trenutak kao vječnost osjećam
I zato najčešće budan sanjam
I ne tražim, ne molim
Ne želim da mi žuđena vječnost uzvrati
Samo da još jednom kad sutra otvorim oči
Ti, poput mašte
Kraj mene sanjaš
TI SI IGRA
Tei
Cijelog jutra po sobi tražim
Stihove koje sam snio o tebi
Pogledom strijeljam mačku
Prostrla si je sunce pod otvoreni prozor
Vibrira postojanje u savršenom ritmu
Predem, budalo
Bacila mi je oštre nokte, nevidljivu prijetnju
Idi, ispredi vlastitu poeziju
Dugo češljam kosu, meditirajući
Možda su stihovi zaglavili
U mojim pramenovima
Podižem glavu prema danu
Naslikao se na tavanici, vreba izazovno
Strahujem da se nisu objesile
O dim prve cigarete
Ili se udavile u meni
S gutljajima kave, u valovima gorkim
Nađi ih, bestidniče
Govorim pjesniku u sebi
Nalaktio se na šank praskozorja
Zijeva prema gradu nerasanjenom
Pronađi ih, složi ih za mene
U njima bijahu njene suze, mašte i koljena
Nemir stisnut među slabine
Uzdasi oko moga vrata
Spleteni u zagrljaje
U njima bijaše njezina strast
Tuga naslikana na kukovima
Duša koja mi je šaptala nježno
Prekrižila noge u njenim zjenicama
Pronađi ih, ispjevaj ih za mene
Sram te budi, budalo, baca mi pjesnik u lice
Čašu punu mamurne zore
Ti samo čekaš da joj razgoliš dušu
Da bi se obukao u njenu ljepotu
Sada pažljivo otresam postelju
Od svih ženskih uzdisaja koji tu pjevahu
Dodirujem knjige, ikone
Možda su se stihovi zapisali
Na prahu po policama
Osvrćem se po podu, zavirujem iza vratiju
Često sam tamo s dlanova istresao pjesme
U kut sam slao nevjerstva, grijehove
Ajde priznaj, strogo se obraćam pauku
Koliko si mi puta dosad krao osjećaje
Prije no što oživim, prije nego se probudim
Kako bi njima pleo zamke
Za one usamljene, ostavljene
Odrasti, budalo
Ispleo mi je ljutu misao u ušima
Nauči se svoje pjesme
Zapisivati u duši
Uskoro će se jutro cjelivati s podnevom
Ja još uvijek u sobi tražim
Stihove koje sam sanjao za tebe
A ti si igra, slagalica
Radost kroz dan razbacana
Koju ja slažem uzbuđen
SMRT JE STRIPTIZETA
Lei, za život
Starim
Putujem prema smrti
S koferom punim radosti
Korak po korak, derem opanke
Na asfaltu posutom uspomenama
I svaka mi je nova bora
Oranica njiva sazrijevanja
Svaka je kap znoja suza
Kojom pročišćavam sjećanje
Da bi svi uzdisaji, boli i poljupci
Ostali jasni, ushićujući
Starim,
Plešem sa smrću
Tak po takt, u ritmu noćnih slavuja
A smrt je striptizeta
Strip junakinja iscrtana
Mojim erotskim fantazijama
I svlači se predamnom
Dodirujući me svojim usnama i pletenicama
Tjera me da je stisnem pod sobom
Da zauvijek svrši
S mojim strastima i čežnjama
Starim
Pjevam smrti
Kao što sam pjevao ženama i čarobnicama
I punim lulu mira
Snovima o besmrtnom kozmosu
S kojim ću se jednoga dana sjediniti
Pod oltarom božanstvenosti
Starim
Šapćem smrti
Tihu uspavanku starosti
Čekajući da dođe, da me uzme
Da je nahranim svojim iskustvima
O ljubavi i radosti
RADOST
Volim buđenja
Svejedno kada i gdje, volim buđenja
Prvo otvaranje očiju
Prvo sjedinjavanje duše sa svijetom
S izgledom tavanice, s mirisom zraka
Posljedni dodir sna s maštama
S tišinom koja mi leži na usnama
Želim usamljena buđenja
Tvrdoću penisa, neizbježnu jutarnju erekciju
Volim buđenja kraj neke, kraj bilo koje
Kraj žene koju volim
Kraj žene koju sam dugo želio
Kraj tuđe žene odbjegle iz zagrljaja
Nekoga tko je dugo želi
Kraj neke prijateljice
S kojom smo se sinoć opili smijući se
I nismo izdržali da ostanemo obučeni
Volim buđenja
I uvijek se budim prije budilice
Volim prvu kavu ujutro
Onako hladnu, još sinoć pripremljenu
Volim je i tek zakuhanu, onako vrelu dok se puši
Volim je bez šećera, volim je prezašećerenu
Njezin okus, tečnost koja dodiruje jezik
Moć da mi otvori oči
I ritualno dobro jutro
Koje šaljem onome koji ju je brao
Za prodavača koji ju je mljeo
Volim prvu kavu ujutro
Prvu jutarnju cigaretu
Onaj komadić otrova koji mi puni grudi
Fino spakirani duhan na čijem drugom kraju sjedi budala
Kako mi kaže jedan moj prijatelj
Volim cigaretu, dim oko svoje glave
Volim dim
Njegove performase kroz sobu
Gorak okus u grlu
Žar, narančasto sunce na kraju tišine
Posljednji dim iz nje
Njezinu smrt među mojim prstima
Koja mi ostavlja trag na koži
Volim cigaretu
Taj petominutni dijalog sa žestinom
Volim podizanje roletni
Dan koji me dočekuje
S druge strane stakla
Svejedno kakav, svejedno gdje
Volim radioaktivno sunce
Izvor života
Nijemog svjedoka postojanja
Neprijatelja moje kože bez pigmenata
Volim kišu
Nazvanu bura, nazvanu nevrijeme
Savršeni ritam što se cijedi s neba
Njezin uobičajeni sivi kostim
Ogledala koja slaže po ulicama
Volim munje
Moj panični strah pred njjihovom božanstvenošću
Volim snijeg
Bijelu boju hladne čistoće
Želim podići roletne
Otvoriti škure svoje duše
Bilo gdje, bilo kad
Da se radujem onome
Što se meni raduje
LJUBAV
Ti si mi istinsko ime
Identitet moje duše
Iz tebe sam iznikao
Po tvom sam liku stvoren
S tobom ću, dok me držiš za ruku
Odavde i otići
Bez tebe bih bio neispjevani psalam
Uzalud izgovorena molitva
Pjesma koju nitko nije čuo
Pjesma koju nitko nije zapjevao
Bez tebe bih bio mrtvo tijelo
Koje nitko ne želi dotaknuti
Otvaram oči i ti si nadamnom
Gledaš me s prozora svih buđenja
I s tobom koračam u ritmu života
S tobom vezujem ljude
S nevidljivom nježnošću slobode
Ti mi sklapaš oči da bih te sanjao
Ti si strijela koja liječi rane
Mač koji presijeca bijes u mislima
Štit za srce protiv vojski mržnje
Ti si ratnik koji umiva okrvavljene
Pobjednik koji grli poražene
Nada koja hrani uplašene
Ti si od Boga, jeka vječnosti
Osmijeh bačen demonima
Sjeme koje oplođuje prazninu
Ti si zraka koja miluje tamu
Noć koja grli svjetlost
Snaga pred kojom moć onijemi
Ti si moje istinsko ime
Pokajanje za moje grijehe
Plamen među dlanovima koji topi
Snijegove moje usamljenosti
Ti si lijek, čarobni napitak
Protiv svih mojih poroka
Ti si božanstvena kad uzdišeš
Na tvojim je koljenima sazdan svijet
S tvojih slabina pijem iz izvora života
A kada te milujem, na leđima su ti sazvježđa
I njima tkam razloge svoga postojanja
Od tebe uzimam radost da živim
U tebi se ogledam
Ogledalo si pred kojim se ne trebam uljepšavati
Maskama zemaljske groteske
Ti si strast i spokojstvo istovremeno
Gutljaj ushita koji zaustavlja vrijeme
Da bi me cjelivala tvoja bezvremenost
Ti si istinsko ime Boga
Dah moje duše
Ti, Ljubavi bez koje će se
Hramovi istine srušiti
Iz rukopisa, s makedonskoga prepjevao Aldo Kliman, 2019. godine